Trećinu svijeta daleko

< rujan, 2009  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Rujan 2009 (23)
Lipanj 2009 (13)
Svibanj 2009 (21)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (20)
Siječanj 2009 (10)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (24)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (12)
Travanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Dojmovi i fotografije iz Japana

Linkovi
Glavni fotoalbum:
Photobucket
Photobucket2
(jerbo se prvi napunio)

Japan:
Službena stranica grada Sakaija
Interaktivna karta Sakaia
(Japanska, s titlovima)
Prefekturno sveučilište u Osaki
Matsumae međunarodna zaklada (hvala im)
Hyperdia planer putovanja
(vozni i letni redovi, vrlo korisno iako isprva nespretno)
Japan-guide.com - sve što ste htjeli pitati o Japanu a niste znali gdje biste.

Preporučena literatura:
Blog Kućanice u Japanu
(za one koji ne čitaju ovaj blog samo iz rodbinske dužnosti)

Meni zanimljivo:
Ilustrirani vodič kroz japansku mitologiju
Službeni sumo portal
Sumoforum
Ghibli muzej
Takarazuka Revue
(službena stranica, na Japanskom)

Bratske stranice:
Darko Macan piše blog
MCNov crtani notes

30.09.2009., srijeda

Kyoto, šesti put: večera stipendista.

Sredinom rujna Matsumae zaklada organizirala je studijski obilazak Japana za one stipendiste koji krajem travnja još nisu bili stigli. Obilazak je naravno uključivao i Kyoto, pa je g. Nakajima uviđavno upitao dvoje "starih" stipendista smještenih blizu Kyota (Laošanku Sonephet i mene) hoćemo li im se pridružiti na večeri. Obje prihvatismo sa zadovoljstvom (većinu novijih stipendista smo znale još od sastanka u Tokyu, novi je bio samo Mađar Zoltan), te se nađosmo s ostatkom grupe u predvorju njihovog hotela. Na večeru se krenulo čim je pao mrak, jer je trajao Ramazan a u grupi su bila dvojica muslimana, Egipćanin Gamal i Pakistanac Ali. Oni su se i zadnji stuštili iz hotelskih soba, i za večerom priznali da su u sobi čim je bilo legalno nalili se i najeli da nadoknade propušteno. Mora biti da im nije lako bilo turistirati cijeli dan ne samo bez hrane, nego i bez vode (gadan taj ramazanski post). Ta je tema izazvala i manju raspravu za večerom gdje su se Europljani čudili nepraktičnosti tog posta (a što ako je netko dijabetičar i mora redovito jesti). Iako mi se prije nije činilo da sam bogzna kako upoznata s muslimanima i islamom, izgleda da šišam europski prosjek, jer sam i prije nego što je Gamal objasnio pretpostavila da su od obaveze posta izuzeti bolesni, djeca i starci, baš kao i u katoličkom postu. I inače sam sasvim dobro razumjela vjerske ekscentričnosti islama, vidi se da smo bratići po vjeri...

Večera (gđica. Kimura iz zaklade se poslužuje viškom tofua s naše strane stola, oko nje s lijeva na desno Gamal, Sonephet i Indijac Prabu).
Photobucket

Restoran bješe smješten u lijepom dijelu Kyota, blizu Giona, na kanalu koji je u mraku čak izgledao romantično.
Photobucket

Uličicama Kyota šetamo do Giona. Iste ovakve su i u Osaki, Tokyu i drugdje, i sve puno bolje izgledaju pod neonom nego pod dnevnim svjetlom.
Photobucket

Spomenik osnivačici Kabukija, Izumo no Okuni. Iako ga je utemeljilo žensko, kabuki kazalište poslije je imalo samo muške glumce (da se izbjegne skandal, i u Japanu je tada glumačko bilo zanimanje sumnjivog morala).
Photobucket

Četvrt Gion zove se prema hramčugi na svom početku, pa smo se prošetali i po njemu.
Photobucket

Onda je ostatak stipnedista nastavio u noćni život Kyota, dok smo Sonephet i ja trebale hvatati vlakove da stignemo svojim odredištima prije posljednje podzemne/vlaka. G. Nakajima nas je džentlmenski otpratio do kolodvora (taksijem, čak, iako nije bilo daleko ni pješke), i ostao s nama dok nam nisu stigli vlakovi.

Noćni Kyoto tower za oproštaj od Kyota, više mu se nisam vratila...
Photobucket
- 17:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

28.09.2009., ponedjeljak

Kyoto, peti put. Dio drugi: reprize.

Po šumarku bambusa može se vidjeti da je Nanbutsu-ji blizu slavne bambus-šume, pa sam još jednom prošetala i do nje, obnoviti dojmove. Još uvijek je spektakularna.
Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

A kad sam već tu, još jednom svratih u vrt hrama Tenryu-ji, da vidim kako je promjena godišnjih doba i obilaženje desetke drugih hramskih vrtova utjecalo na njega. Istina, malo mi je bio manje spektakularan, ali i dalje vrijedi obilaska.

Drugi daimonji (ne onaj čije sam paljenje gledala i prikazala u blogu ima tome godinu dana).
Photobucket

Panorama brda gledana iz Tenryu-ji, lijep primjer posuđenog pejsaža.
Photobucket

Photobucket

Mostić za vodu!
Photobucket

Vodohodac, snimljen zahvaljujući deseterostrukom zumu.
Photobucket

Mahovinasta padina.
Photobucket

Biljčice.
Photobucket

Početak jesenskog crvenjenja lišća. Japanski vrtovi najljepši su u proljeće (kad cvjetaju) i jesen (kad mijenjaju boje). Ljeti su premonotono zeleni, a zimi... tko zna? Ja ne.
Photobucket

Photobucket

Zabati hramske zgrade.
Photobucket

Photobucket

Cvjetić. Nisam ih slikavala prije Japana.
Photobucket

Zen dio vrta.
Photobucket

Zid u koji su ugrađeni fragmenti crijepa.
Photobucket

Photobucket

Photobucket

Izlaz iz Tenryu-ji.
Photobucket

Čekajući vlak, ubijam vrijeme slikavajući zastavu. Ionako sam rijetko viđala Hinomaru (Sunčev krug, nije službeno ime zastave, tek nadimak) kako vijori.
Photobucket
- 17:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>